PETA OBLJETNICA SMRTI FRA ŠPIRA MARASOVIĆA

Sa stranice Splitsko – makarske nadbiskupije

„Bio je čovjek zlatne ruke, oštrog oka i pogleda, proročkog stava i nastupa“, kazao je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK predvodeći u utorak, 22. svibnja u samostanu sv. Frane na Obali u Splitu misno slavlje u povodu pete obljetnice smrti prof. dr. fra Špira Marasovića, Splićanina, franjevca konventualca, intelektualca i pastoralca. U koncelebraciji je bio pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić, župnik i gvardijan fra Žarko Relota, katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u Zadru don Roland Jelić i ostali svećenici. Tom je prigodom nadbiskup moćima sv. Antuna blagoslovio osam novih vitraja u crkvi sv. Frane, misi je nazočio i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara.
Na početku misnoga slavlja nadbiskup Puljić je kazao da uz pok. fra Špira veže dugo prijateljstvo i suradnja. „U ono teško vrijeme bio nam je dragi spisatelj, odličan govornik koji nas je poticao te mu kao biskup i profesor zahvaljujem na spremnosti surađivati na djelu spasenja. Ponosan sam što smo ga imali i zato ovom misom želim mu zahvaliti za veliko djelo koje je ostavio napisano i izgovoreno“, naglasio je predsjednik HBK. Osvrnuo se na vrijeme svoga boravka u Splitu, tri godine za vrijeme bogoslovije, kazavši da je Split zavolio radi njegove dinamičnosti, ali i dobrih ljudi, koji su voljeli svoju Crkvu i narod. „Došao sam u njega kao Dinamovac, a otišao kao Hajdukovac“, rekao je zadarski nadbiskup a nazočni vjernici zahvalili su mu dugim i gromoglasnim pljeskom.
Prigodnu propovijed održao je don Tomislav Ćubelić. U njoj je govorio o fra Špiru, čovjeku i svećeniku, intelektualcu i pastoralcu, osobi „profinjenog izričaja, duboke i jasne misli o vjeri, Crkvi, kulturi, filozofiji i narodu. Prepoznatljiv i za života, a s ove distance još prepoznatljiviji i čini se s ove distance još potrebniji Crkvi i narodu. Usklađen u redovništvu i svećeništvu i eklezijalan do kraja. Kritičan, zdravo kritičan i proročki obdaren. U svim nastupima u pisanoj i govornoj riječi dubok, ali razumljiv što i nije baš lako. Može netko pomisliti je li imao nedostataka i pogrešaka – jest – za to se je ispovijedao i to je bitna stavka Isusa Krista i fra Špirine vjere.“

U promišljanju je don Tomislav koristio fra Špirove tekstove o narodu i o demokraciji, o Crkvi i o Isusu Kristu. Između ostaloga podsjetio je na fra Špirove povijesne riječi koje je izgovorio u dvorani „Vijenac“ u Zagrebu da su komunisti „ostali u krutom, tekućem ili plinovitom stanju. I samo je politički slijepac mogao vjerovati kako će trebati dugo čekati pa da se u to političko usmjeravanje rečenoga nezadovoljstva uvuče i Crkva. Dakako, to samo potvrđuje kako je usmjeravanje mogućega društvenoga gnjeva i prema Crkvi već sada na djelu. Zar nije istina? Stoga se Crkva ne smije, već zbog same sebe i zbog svojega izvornog poslanja, postaviti kao da je sustav transcendentan. On to nije niti ga zanima vrhunaravno ni osmišljeno niti je motiviran time, a Crkva jest. Ne postoji, naime, ni jedan politički i gospodarski sustav na svijetu koji bi u sebe ugrađivao i brigu oko reevangelizacije svijeta, a reevangelizacija je jedna od prvotnih zadaća suvremene Crkve. Stoga Crkvi u Hrvatskoj, u ovim prijelomnim vremenima, treba vrlo mnogo kreativne mašte, stručnoga znanja i nadasve Duha Božjega. I, dakako, nešto od pozitivnoga iskustva koje je stekla kroz posljednjih desetljeća. Ima, i te kako da ima, ali samo za one među nama koji točno znaju što je Crkva, gdje ona živi i koje je točno vrijeme.“
„Dragi fra Špiro, tebi je jasno sada sve. A nama je teže nego dok si bio s ovu stranu života i u narodu i u Crkvi. Zamoli Isusa Krista za snagu istine u hrvatskom narodu i Crkvi. Bez toga mi tonemo, a tebi hvala za snagu riječi vjere i života“, zaključio je svoju propovijed don Tomislav.
Na kraju mise nazočnima se obratio fra Žarko Relota, gvardijan i župnik, zahvalivši svima a na poseban način zadarskome nadbiskupu i predsjedniku HBK što je kao fra Špirov prijatelj došao predvoditi misno slavlje i blagosloviti nove vitraje, djelo renomiranoga umjetnika svjetskog glasa Matka Trebotića koji je htio ostaviti jedan vrijedni spomen u crkvi sv. Frane. S tim vitrajima, koje je Trebotić nazvao „Svjetlo i poet moga grada sv. Frani na hvalu a Bogu na slavu“, crkva je kompletno dizajnerski oslikana i uređena. Na kraju se fra Žarko osvrnuo na pok. fra Špira kazavši da ga je Bog prije pet godina pozvao k sebi vjerojatno jer je „ispunio svoju zadaću ovdje na zemlji. Kao što je Isus Krist odlazeći s ovoga svijeta ostavio svojim učenicima duhovnu oporuku tako je fra Špiro ostavio nama duhovnu ali i društveno-eklezijalnu oporuku.“
Špiro Marasović, rođen je 1944. godine u Splitu. Nakon školovanja u Splitu, odlazi u Zagreb gdje završava srednju školu i dvogodišnji filozofski studij. Teologiju je diplomirao u Njemačkoj, u gradu Würzburgu, a nakon toga magistrirao i doktorirao na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Bio je redoviti profesor i pročelnik katedre moralnog bogoslovlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Aktivan član Komisije HBK “Iustitia et pax”. Objavio je velik broj popularnih i znanstvenih radova te nekoliko knjiga. Vrlo popularne kolumne o životu Crkve, koje je fra Špiro pisao za reviju Veritas objavljene su 1988. u knjizi “Uzvodno. Ulomci katoličkog dozivanja”. Od radova valja izdvojiti i knjigu “Društvo i Bog”, u kojoj se nalaze izabrane teme socijalnog nauka Crkve (Split, 2006.). Uz razne službe u svojoj redovničkoj zajednici, fra Špiro je često vodio duhovne obnove, predavao na raznim tribinama i nadasve bio poznat kao propovjednik.