Misa polnoćka u sv. Frani

U 23.15 sati započelo je molitveno bdjenje kao priprava za samo slavlje Gospodinova rođenja. Sastojalo se od Službe čitanja, treće desetice Radosnoga otajstva krunice BDM te Navještaja Gospodnjega rođenja.

Svetu misu polnoćku 25. prosinca u 00.00 sati u crkvi sv. Frane na Obali predslavio je fra Martin Jaković, gvardijan i župnik, u koncelebraciji s fra Damjanom Glavašem i fra Josipom Ivanovićem.

U svojoj homiliji fra Martin je istaknuo: “Vrlo je bitno razumjeti što nam je anđeo, glasnik Božji, htio poručiti. Rodio se Bog za nas, nama je darovan da spoznamo tko smo, odakle smo, za koga smo, gdje smo i kamo idemo? Sam smisao, sva nada, sva budućnost, sva sreća, sva vječnost dolazi nam od ovo malog djeteta Božjeg. Zato je u ovoj noći opravdana radost čovječanstva. Bog želi biti svjetlo u mraku kojim smo okruženi i pomoći nam očistiti našu osobnu štalu i štalu svijeta. Zato mu dopustimo da se u nama rodi, kako bi sve što je tamno postalo svijetlo, sve što je prljavo čisto, sve što je hladno zagrijano nesebičnom ljubavlju. Bog se želi roditi u nama za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti i rastrganosti kako bi nas obasjala slava Gospodnja. Bog je došao da u plitkoj i škrtoj zemlji moje i tvoje duše izraste u čvrsto stablo vjere. On to može samo ako mu mi to dopustimo.”

Liturgijsko pjevanje predvodio je samostanski i župski zbor uz orguljsku pratnju s. Nediljke Milanović Litre.

Po završetku euharistijskoga slavlja vjernici su se uputili u klaustar samostana gdje su se prisjetili prvih jaslica sv. Franje u Grecciu; tim s pomenom i prigodnom molitvom “otvorene” su jaslice koje vjernici mogu posjetiti svaki dan od 7.30 do 20.00 sati.

Molitva kod jaslica

 

Bože svih puka i naroda, od samoga postanka svijeta ti si očitovao svoju ljubav: kad smo snažno čeznuli za Spasiteljem, poslao si svoga Sina, rođena od Djevice Marije. On u naše živote donosi radost i mir, pravednost, milosrđe i ljubav.

Gospodine, blagoslovi sve koji promatraju ove jaslice. Neka nas podsjećaju na Isusovo skromno rođenje i uprave naše misli prema Njemu koji je ‘S nama Bog’ i Spasitelj svih.

Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

 

Jaslice što ih je načinio za dan Rođenja Gospodnjega

  1. Najveća njegova odluka, posebna želja i vrhovna nakana bijaše: uvijek i u svemu opsluživati sveto evanđelje i sa svom budnošću, svim nastojanjem, najvećom željom duha i svim žarom srca provoditi „nauk Gospodina našega Isusa Krista i slijediti njegove stope“. U neprestanu je razmatranju sebi doziva u pamet njegove riječi i pronicavošću duha opetovano je razmišljao o njegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem i ljubav što se očitovala u Muci; tako je jedva htio razmišljati o nečemu drugom. – Treba se zato sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni što je učinio tri godine prije svoga slavnoga preminuća kod gradine koja se zove Greccio na dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljega života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio, jer premda je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete, koje je rođeno u Betlehemu, i na njegove djetinje potrebe i neprilike tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca34 da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutome mjestu pripravio sve što je svetac rekao.
  2. I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta su pozvana braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć, koja je blistavom zvijedom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše. Ranjen pobožnošću, ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi svečana misa; u neočekivanoj utjehi uživa svećenik.
  3. Svetac Božji oblači levitsku odjeću, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva Evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je Betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM je izgovarao poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek je imao viđenje. Vidio je naime kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi. To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući.

Toma Čelanski, Prvi životopis, XXX,84-86