Povodom 61. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca, dobrotom Zagrebačke nadbiskupije, i ove godine su Blaženikove relikvije boravile u crkvi sv. Frane na Obali u Splitu od 7. do 10. veljače.
Program prvog dana molitvene trodnevnice započeo je u nedjelju 7. veljače pobožnošću Blaženoj Djevici Mariji s nakanom za Crkvu. Potom je uslijedio svečani unos relikvija u crkvu, misno slavlje te euharistijsko klanjanje. Svetu misu predslavio je don fra Martin Jaković, gvardijan.
U ponedjeljak i utorak 8. i 9. veljače vjernici su imali priliku za osobnu pobožnost pred relikvijama Blaženika. Povezujući Blaženikovu pobožnost BDM i sv. Josipu, njegove relikvije su ‘hodočastile’ u Župu Marije Pomoćnice na Kmanu i sv. Josipa na Mertojaku. U noći s utorka na srijedu zajedno s mladima iz Stud
entskoga katoličkog centra Split ostvareno je cjelonoćno euharistijsko klanjanje za Domovinu.
Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, u srijedu 10. veljače, relikvije su bile izložene cijeli dan, vjernici su imali priliku za svetu ispovijed i osobnu pobonost. U 14 sati bila je „Ura preminuća“ kao spomen-slavlje prijelaza iz ovozemnoga života u vječnost.
Središnju svetu misu predslavio je fra Ivan Bradarić, rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku, u zajedništvu s fra Martinom Jakovićem, gvardijanom i župnikom, i fra Josipom Ivanovićem, župnim vikarom.
Osvrćući se na liturgijska čitanja i uspoređujući Stepinčev život i njegovu osudu s ‘časom’ Spasiteljevim fra Ivan je rekao: „Da, došao je čas! Uzdahnuo je i prihvatio volju očevu nadbiskup zagrebački kardinal Alojzije Stepinac, naš blaženik čiji blagdan danas slavimo. Čas da se odupre grijehu i tlačenju Zloga preko ljudi u liku totalitarnih režima. Čas kada je odlučno ostao sa svojim narodom. Čas kada je svojom krvlju potpisao vjernost Kristu Spasitelju.“
„Kada je bl. Kardinal Stepinac umro, tadašnje komunističke vlasti su čuvale sve prilaze u selo, strogo kontrolirajući tko dolazi, a tko odlazi. Povijest kao da se ponavlja i dokazuje kako silnici postaju najslabiji pred mrtvacem te za mrtve priređuju najjača osiguranja i straže. Kao ono u Jeruzalemu prije oko 2000 godina kada navališe kamen na grob. I opet kamen šutnje da se ne sazna. Kamen straha, da ne bi slučajno. Kamen laži. Evo nam opet dokaza kako je Zlo
okrutno i opako. Ono uopće ne poznaje riječi kao sućut ili humanost, ili barem zdrav razum. Jer Zlo nema razuma.“
Zaključujući svoju homiliju fra Ivan je izrekao molitvu bl. Alojziju Stepincu:
„Ispruži ruke svoje na nas, dragi naš blaženiče.
Na tvoj dragi hrvatski narod.
U Hrvatskoj.
U dragoj nam Bosni i Hercegovini.
U okolnim državama.
U iseljeništvu, sve do dalekih prekooceanskih
zemalja.
Ponovo osjeti bilo naroda koji pati.
Pruži štap svoj pastirski te poput Mojsija razdvoji more mržnje da prođemo po suhu.
Zakrili nas plaštem svojim da živimo u jedinstvu i slozi.
Utisni prsten svoj pečatnjak kao polog vjernosti našeg hrvatskog naroda pred Bogom.
A mi, tvoji sunarodnjaci, skupa s tobom ispovijedamo: U tebe se, Gospodine, uzdam!“
