Od 15. do 18. svibnja obilježena je trodnevnica u čast sv. Feliciju čiji se zemni ostatci čuvaju u glavnom oltaru crkve sv. Frane. Trodnevnicu je predvodio fra Martin Jaković, a samu blagdansku misu u 19 sati fra Josip Ivanović. Oslanjajući se na liturgijska čitanja, lik svetoga Felicija i stogodišnjicu rođenja svetoga pape Ivana Pavla II., fra Josip je u homiliji istaknuo:

Apostoli nastavljaju Kristovo djelo do svršetka svijeta, upućuju se morima svijeta, s obale na obalu tražeći one kojima je Gospodin otvorio srce da prihvate Riječ, da se krste, da Gospodinu budu vjerni, da on uđe i ostane u njihovu domu. To je slučaj s pobožnom i vjernom ženom Lidijom, prvom imenom znanom kršćankom. To je slučaj sa svetim Felicijem. To je slučaj sa svetim Ivanom Pavlom II. To je slučaj i sa svakim od nas.

Gospodin traži odvažne i hrabre koji će se suprotstaviti vladarima laži i neistine, koji se neće klanjati drugim bogovima. U trenutnoj životnoj situaciji pitamo se jesmo li možda svi zakazali. O tome će suditi Bog svakom pojedincu, a naša je dužnost posluh i vjernost pastirima. Takav posluh Božjoj riječi i vjernost Kristu ponukale su i Felicija da ga, svjestan da ga Gospodin ljubi, isti zove na davanje svjedočanstva za njega. On je svjedok, on je mučenik

Od prvih kršćanskih vremena naša rodna gruda natopljena je krvlju, od sjevera prema jugu, od istoka prema zapadu. Nisu li nam svi oni svjedoci trajne i nepomućene vjernosti Kristu i Crkvi? Nisu li dokaz da „Gospodin ljubi narod svoj“ usprkos svakom njegovu odmetanju? Nisu li dokaz njegove blizine usprkos nepravdi koja se narodu nanosi, usprkos laži koja želi postati istinom!?

Istina i krv mučenika, od Solina, Krbavskoga polja, preko Bleiburga do Ovčare, traži one koji će nastaviti ljubiti usprkos svemu, koji će cijeniti istinu usprkos lažima, koji će darivati živote usprkos izvanjskome besmislu žrtve vlastitoga života poradi Krista.