Svijećnica i Dan posvećenoga života svečano je proslavljena u crkvi sv. Frane. Jutarnju svetu misu u 7.30 predslavio je fra Martin Jaković, dnevnu u 10 sati fra Damjan Glavaš, a večernju svečanu svetu misu (u skolopu devetnice pred Stepinčevo) fra Josip Ivanović. Euharistijsko slavlje započelo je blagoslovom svijeća u samostanskom klaustru, ophodom prema crkvi te navještajem Božje riječi.

Fra Josip je u svojoj homiliji podsjetio na hrabre i odvažne uloge Marije i Josipa, Ane i Šimuna istaknuvši: “Današnji blagdan, blagdan susreta Boga i čovjeka, blagdan susreta generacija, poučava nas našim međusobnim susretima, pogledima, riječima. Potiče nas zastati pred starošću i odati joj priznanje zbog svega što je doživjela, a istovremeno ne pobjeći pred mladošću i izazovima pred kojima se nalazi. To je usmjerenost jednih prema drugima, u ljubavi, u pažnji, u susretljivosti, u razumijevanju. Jedni smo drugima prepušteni; jedni o drugima ovisimo. I mladi i stari(ji) imaju što dati svijetu u kojemu živimo. Nije važno kojoj redovničkoj ili molitvenoj zajednici pripadamo, važno je da zajedno pripadamo Isusu, da su naši pogledi usmjereni na nj.

Protagonisti današnjega susreta preživjeli su strahove, suočili su se s problemima, ali su bili postojani u nadi. I mi danas živimo u strahu, pomalo već nestrpljivi, a oni nas opominju da se sve svladava Božjim obećanjem, Božjim spasenjem. Sve poteškoće vremena, ratovi i sukobi, neprijateljstva i nemiri, pandemije i druge zaraze… sve će proći, ali Bog će ostati. Strpljivo i predano živimo ovaj trenutak da u konačnici i mi vidimo spasenje Božje.

Marija i Josip, Šimun i Ana nukaju nas da svoje živote posvetimo Gospodinu, da mu predamo sve što jesmo i kakvi jesmo, mladi ili stari. On će ispraviti jer nas ljubi, dodat će što je potrebno jer mu je stalo do nas; poslušat će naše vapaje i ispuniti nas svojom milošću. Svojim pogledima, riječima i djelima ne priskrbimo Kristu raspetom još jednu uvredu, a njegovoj i našoj Majci još jedan mač boli.”